S tugom i boli opraštamo se od naše dugogodišnje profesorice, kolegice i prijateljice Slavice Dundović, koja nas je zauvijek napustila 8. rujna 2023. godine, u 68. godini života. Vijest o odlasku kolegice i prijateljice, koju smo sa strahom i zebnjom očekivali, pogodila je i rastužila njezine kolegice, kolege i bivše učenike Prve riječke hrvatske gimnazije. Slavicu ćemo pamtiti kao dragu i toplu osobu, punu razumijevanja i poštovanja, osobu velikog životnog iskustva i znanja, no opet jednostavnu i uvijek srdačnu, osobu koja je svojim vedrim duhom ostavila dubok i neizbrisiv trag među nastavnicima, djelatnicima i učenicima.
Slavica je u žutu zgradu Kurelčeve 1, ušetala prvi put kao petnaestogodišnja gimnazijalka nekadašnje Gimnazije „Vladimir Nazor“ i u njoj ostala sve do odlaska u mirovinu 2021.godine s kratkim prekidom tijekom studija. Zaposlila se je na radnom mjestu knjižničarke i profesorice stručnih predmeta iz područja knjižničarstva, a od 1999. godine predavala je Hrvatski jezik. Nazivi ustanove u kojoj je Slavica radila mijenjali su se, no ona je postojano i ustrajno ostajala ugrađujući dio po dio svoga profesionalnoga znanja i iskustva učenicima, te je postala dio naše zajedničke gimnazijske povijesti u ulici Frana Kurelca 1.
U svemu što je radila težila je izvrsnosti, a nadasve se zalagala za svoje učenike, pomažući im tijekom školovanja u adolescentskim, a kasnije i životnim poteškoćama; radujući se njihovim postignućima i uspjesima, gimnazijskim, profesionalnim i obiteljskim. Generacije učenika pamtit će je kao vrsnu i dragu razrednicu, uvijek spremnu slušati i naći način kako riješiti problem.
Njezina blagost i topla riječ činili su je omiljenom profesoricom. Tijekom profesionalnog rada prepoznavala je učeničke sklonosti i poticala ih, te je s njima sudjelovala na brojnim natjecanjima i smotrama, osvajajući brojne nagrade i zavidne uspjehe. Uređivala je i lektorirala školske publikacije, sudjelovala u javnim djelatnostima škole, a ni jedna školska proslava nije prošla bez njezinog „dodira“. Bila je mentorica mnogim pripravnicima, nesebično dijeleći svoje bogato znanje i iskustvo.
Naša Slavica bila je kolegica, prijateljica, osoba koja je svojom vedrinom i razdraganim smiješkom tješila i usmjeravala. Znala je iz svih izvući ono pozitivno, često duboko sakriveno. Njene riječi i geste bile su tako jednostavne, a zapravo snažne i poticajne. U isto vrijeme bila je naša, a uvijek je ostala svoja, malo svojeglava, malo prkosna, ali uvijek pozitivna i vedra pa čak i onda kada je vješto skrivala strah i tugu. Teško je prihvatiti njen odlazak, činjenicu da je više nema među nama. Zauvijek će ostati praznina u svima koji su je poznavali, nedostajat će njen zarazni smijeh i blage i nasmijane oči.
Zato snivaj, draga prijateljice i kolegice i čekaj nas na nekom boljem mjestu!
Iskrena sućut obitelji!
Knjiga žalosti nalazi se na sljedećoj poveznici:
In memoriam - Slavica Dundović