S tugom i boli opraštamo se od našeg dugogodišnjeg profesora, kolege i prijatelja Siniše Latkovića, koji nas je zauvijek napustio u subotu, 9. travnja, u 68. godini života. Iako očekivana, vijest o preranom odlasku našeg profesora i prijatelja pogodila je njegove kolege, ali i sadašnje i bivše učenike Prve riječke hrvatske gimnazije.
Siniša je do mirovine radio kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture u našoj školi. U svemu što je radio težio je savršenstvu. Izvrstan kao nastavnik, kolega, suradnik, a nadasve prijatelj, i učenicima i kolegama. Naš Spartak, kako su ga odmilja prozvali učenici, bio je miroljubiv, strpljiv, razuman, uvijek spreman na šalu, ali isto tako i na iscrpljujuć i dosljedan rad. S učenicima je bio na mnogobrojnim županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima, smotrama pa čak i na sportskoj Olimpijadi za mlade. Bio je mentor mnogim pripravnicima, nesebično dijelio svoje iskustvo i znanje svima koji su ga htjeli slušati. Iznimno uspješan, skroman i nenametljiv, uvijek spreman na feštu i zafrkanciju, uvijek za društvo, pjesmu i zabavu. Naš Slavonac s riječkom adresom volio je klapsku pjesmu, ali ni jedna fešta nije mogla proći bez slavonske ravnice i pjesama iz njegovog rodnog kraja. I ovo slovo ne bi bilo potpuno da ne spomenemo Sinišinu ogromnu ljubav prema životinjama, posebno psima. U jednom trenutku života zajedno sa svojim prijateljima osnovao je azil za pse koji je danas jedan od najvećih azila na našem području. Rad azila pratio je i potpomagao do samoga kraja. Njegova beskrajna ljubav prema kujici Tini održavala ga je na životu.
I na kraju, što reći, nego: Dragi Siniša, još dugo nam neće biti jasno da te nema, da si prerano otišao u neka, nama nepoznata prostranstva. Ali ovo nije kraj! Vidimo se prijatelju na nekim drugačijim ravnicama, jednom. Leti, plovi, putuj onako kako si želio!
Knjiga žalosti nalazi se poveznici:
In memoriam - Siniša Latković
