Govoreći o povijesti knjižnice Prve riječke hrvatske gimnazije ne smijemo zaboraviti davnu 1627. godinu kada su u Rijeci na Grivici kraj katedrale sv. Vida isusovci započeli s gimnazijskim obrazovanjem koje traje neprekidno do današnjih dana. Temeljni dokument iz toga vremena «Ratio atque Institutio Studiorum Societatis Jesu» govori o ustroju isusovačkog obrazovnog sustava koji propisuje osnivanje knjižnice za potrebe profesora i studenata. Kako je Prva riječka hrvatska gimnazija jedan od pravnih slijednika isusovačkog kolegija, tako se isusovačka knjižnica smatra temeljem današnje knjižnice Prve riječke hrvatske gimnazije.
Knjižnica Isusovačkog kolegija egzistirala je do 1773. godine kada je ukinut isusovački red, a prostorije u kojima su se nalazile knjige, tada su zapečaćene. Taj vrijedni knjižni fond bit će popisan tek četiri godine kasnije, kada prelazi u vlasništvo riječke Općine. Dokument naslovljen «Inventario e Catallogo della Bibliotheca e delli libri delle congregazioni» sadrži ukupno 1644 naslova u 2570 svezaka. Dvije godine kasnije knjige isusovačkog kolegija i seminara dolaze u posjed grada. Istovremeno se ostvaruju dvije velike donacije. Svoje bogate obiteljske knjižnice Gradu daruju Giulio de Benzoni i Giuseppe Marotti. Objedinjena gimnazijska biblioteka dostupna je i građanima od 1782. godine. Iz toga knjižnog fonda razdjeljuju se gimnazijska i gradska biblioteka, tako da se Gradska biblioteka osniva 1889. godine, a Hrvatska gimnazija 1881. godine seli u palaču Adamić te 1896. godine u zgradu na Sušaku. Prilikom tih preseljenja nije sačuvan cjelokupni fond gimnazijske biblioteke. Sačuvani knjižni fond iz perioda 16. i 17. stoljeća obuhvaća neka od vrijednih izdanja i raritete kao što je «Životi uzvišenih careva posvećeni Titu Pomponiju Atiku» iz 1506. godine ili «Glagoljski brevijar» (tiskan uglatom glagoljicom s interpolacijama oble glagoljice) koji je objavljen u Rimu 1648. godine. Iz perioda 18. stoljeća biblioteka Gymnasiana čuva velik broj vrijednih izdanja od kojih navodimo Tacita, Livija, Polanca, Della Bellu, Belostenca, Kempenca, Linnea, Cicerona, Kačića Miošića, Miltona, Kanta. Gimnazijska biblioteka tijekom 19. st. ima dva dijela: Gimnazijsku biblioteku (učiteljska, nastavnička biblioteka) i Školsku biblioteku (učenička biblioteka). Prema podacima iz Izvješća, 1885., Učenička biblioteka s «navedenimi darovanimi knjigami posjeduje danas 679 djela u 732 primjerka, a u 893 svezaka. Djela su većim dielem sadržaja zabavno-poučnog na hrvatskom, talijanskom, njemačkom i ponješto francuskom jeziku pisana.» Učiteljska biblioteka istovremeno broji 2107 knjiga, 3536 svezaka i 167 sveščića. Knjižnicu vode Franjo Kresnik, nadzornik i čuvar Gimnazijske biblioteke i Julijo Jurković, nadzornik u đačkom čitalištu. U sklopu Učeničke biblioteke, 1883. je osnovana biblioteka za siromašne učenike iz koje učenici dobivaju udžbenike za korištenje. Knjižni fond se tijekom godina redovito uvećavao kupljenim i darovanim knjigama. Spomenički fond danas se čuva u prostorima Sveučilišne knjižnice u Rijeci kao i u Muzejskoj zbirci Prve sušačke hrvatske gimnazije. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Sušak i Rijeka postaju jedan grad pa se u Rijeku ponovno uvodi hrvatska gimnazija (danas Prva riječka hrvatska gimnazija). Ona u Rijeci nastavlja svojim radom i počinje djelovati u ulici Frana Kurelca, u impozantnoj zgradi poznatog mađarskog arhitekta Göyzö Cziglera u kojoj i danas radi. Gimnazija 1945. godine nosi naziv Hrvatska realna gimnazija, školske godine 1946./47. mijenja ime u Realna gimnazija u Rijeci, potom Gimnazija Rijeka, a od školske godine 1949./50. postaje Prva gimnazija Rijeka. Reformom školstva 1978. godine Prva gimnazija Rijeka ušla je u Centar usmjerenog obrazovanja ekonomskih, upravnih, matematičko-informatičkih kadrova. Od 1966. godine u zgradi Gimnazije u suprotnoj smjeni djeluje Pedagoška gimnazija «Vladimir Nazor» koja se 1978. godine udružila s Muzičkom školom «Ivan Matetić Ronjgov u Centar za kadrove u obrazovanju i kulturi. Tako su u jednoj zgradi radila dva centra. Od 1980. godine u zgradi ostaje samo Centar za kadrove u obrazovanju i kulturi koji je jedini u Rijeci nastavio s gimnazijskim obrazovanjem učenika koje je uključivalo i klasičnu naobrazbu tj. latinski i grčki jezik. Školske godine 1992./93. naša škola nastavlja dugostoljetnu tradiciju odgoja i obrazovanja u gimnazijskom duhu, dobiva svoje staro obilježje humanističke gimnazije, a samim time i ime koje joj u cijelosti pripada - Prva riječka hrvatska gimnazija. Od tada gimnazijska knjižnica prostor dijeli s knjižnicom Gimnazije Andrije Mohorovičića.
Danas je školska knjižnica informacijsko, medijsko, komunikacijsko i kulturno središte škole. Pored stručne i odgojno-obrazovne djelatnosti značajnu ulogu ima kulturna i javna djelatnost školske knjižnice. Knjižničarka posebnu pažnju posvećuje aktivnostima koje potiču kulturnu i društvenu svijest, stjecanju stvaralačkog iskustva pri korištenju i kreiranju informacija, kao i poticanju trajnih čitateljskih navika.